Jednoga dana miš je posmatrao kroz rupu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket. "Kakvu hranu bi to moglo sadržavati?" pitao se miš. Ali, kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut.

Trčeći kroz dvorište farme, upozoravao je ostale vičući: "U kući je mišolovka, u kući je mišolovka!".

Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: "Gospodine mišu, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posledice za mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati."

Miš se ožalošćen okrene prascu i vikne: "U kući je mišolovka, u kući je mišolovka!" Prase je saosećalo s njim, pa mu reče: "Dragi mišu, vrlo mi je žao, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti se. Budi siguran da si u mojim molitvama."

Miš tada krenu prema kravi pa joj reče: "U kući je mišolovka, u kući je mišolovka!"
Krava odgovori: "Žao mi je, mišiću, zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža."
Tako se miš vratio odbijen i pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom.

Te noći začuo se čudan zvuk u kući, identičan zvuku kad mišolovka uhvati svoj plen. Farmerova žena požurila je tamo, ali u mraku nije videla da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla.

Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom. Poznato je da se vrućica lečila svežom kokošjom supom, pa je farmer zbog toga morao zaklati kokoš.
Ali, bolest njegove žene nije jenjavala, pa su je došli posetiti prijatelji i susedi. Da bi ih nahranio, farmer je morao zaklati prase.
Farmerova žena, na žalost, nije se oporavila. Umrla je. Došlo je toliko ljudi na njezin sprovod da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.
Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju rupu na zidu.

Zato, kada idući puta čuješ da se neko suočio s problemom i misliš da se to tebe ne tiče, seti se, kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti.