Čovek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.
- "Tata, smem li te nešto pitati?" - reče sin.
- "Da, naravno, reci, šta je?" - odgovori tata.
- "Tata, koliko zarađuješ na sat?"
- "To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?" - kaže otac gnevno.
- "Samo želim da znam. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?"
- "Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat."
- "Oh," - reče dečak zamišljeno i nastavi:

- "Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?"

Otac je bio besan: "Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dečje idiotarije!"

Dečak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata. Čovek je seo i postao još ljući zbog dečakovog pitanja. "Kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?" - mislio je otac. Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio: "Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara... Stvarno ne pita često novac..." Čovek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.

- "Jesi zaspao, sine?" - upitao je.

- "Ne, tata, budan sam" - odgovori dečak.

- "Razmišljao sam... Možda sam bio prestrog prema tebi malopre. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio."

Dečak se uspravio, smešeći se. "Oh, hvala ti, tata!" - viknuo je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica. Kad je vidio da dečak već ima novac, opet se počeo ljutiti. Dečak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.

- "Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?" - planu otac.

- "Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam." - odgovori dečak. "Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra kući ranije. Želim večerati s tobom."

Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oproštaj.