Jednoga dana miš je posmatrao kroz rupu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket. "Kakvu hranu bi to moglo sadržavati?" pitao se miš. Ali, kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut.

Trčeći kroz dvorište farme, upozoravao je ostale vičući: "U kući je mišolovka, u kući je mišolovka!".

Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: "Gospodine mišu, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posledice za mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati."

Miš se ožalošćen okrene prascu i vikne: "U kući je mišolovka, u kući je mišolovka!" Prase je saosećalo s njim, pa mu reče: "Dragi mišu, vrlo mi je žao, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti se. Budi siguran da si u mojim molitvama."

Miš tada krenu prema kravi pa joj reče: "U kući je mišolovka, u kući je mišolovka!"
Krava odgovori: "Žao mi je, mišiću, zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža."
Tako se miš vratio odbijen i pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom.

 (Dalje)