Bili su dugogodisnji prijatelji i znali su se od detinjstva. No on je nju voleo vise i nije znao kako joj reci i pokazati svoje osecaje. Jednoga dana pozvao ju je na pice. Srce mu je kucalo kao ludo. Sav se preznojavao, a onda joj je rekao: ja prema tebi osecam nesto vise od prijatelja, samo sam ti se bojao reci. Volim te. Da li bi bila moja devojka? A ona je ostala sva zatecena njegovom izjavom i rekla mu je: Zao mi je sto ti to moram reci, ali ja tebe volim samo kao prijatelja i nista vise od toga, i zato ne mogu biti tvoja devojka. On joj odgovori: Mozemo barem probati pa ako ide - dobro, a ako ne - nikome nista. Sledeceg dana joj je napisao pesmu, a sledece nedelje otpevao serenadu. Nije vredelo. Naposletku su se nasli i razmenili par rečenica:

Ali ti mene ocito nisi dobro razumeo - volim te samo kao prijatelja! Ma imas pravo, vidim da ne osecas ono sto ja osecam prema tebi, pa te necu nagovarati. Ipak, on se sav tuzan i uplakan okrenuo i otisao. Pomirio se sa time da ga ona ne voli i da ga nikada nece zavoleti. Ali sledećeg leta ona se predomislila, otisla do njega i pitala ga hoce li sad da bude s njom? Rekla je da zna šta je ucinio za nju i da ga je ona uporno odbijala, ali da misli da je pogresila.

Kraj broj 1: On je sav procvetao od srece i rekao da hoce. Tako su bili napokon zajedno, spokojni i sretni.

Kraj broj 2: On izjavljuje - kasno je, moram te odbiti. Ljubav je splasnula, jer si me razočarala. A onda se okrenuo i zaplakao u samoci - nije imao nikog i dalje, ali je ponos bio jaci.

Kraj broj 3: On se nasmeje i kaže - nasao sam drugu s kojom sam sada srecan. Možemo ostati samo prijatelji.

Da ste Vi pisac, za koji kraj biste se odlučili i zašto: 1,2 ili 3?