Četiri sveće su polagano gorele. Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor.
Prva sveća je rekla:
"Ja sam MIR, ljudi me ne uspevaju sačuvati, nema potrebe
da gorim, mislim da cu se ugasiti." I odmah se ugasila.
Druga sveća rekla je:
"Ja sam VERA, nazalost, mnogi ljudi imaju površnu veru i
ja ih ne zanimam, nema smisla da gorim i dalje. "
Tek sto je to izgovorila, dunuo je lagani povetarac i ugasio je.
Treća sveća je žalosno progovorila:
" Ja sam LJUBAV, nemam više snage, ljudi često
zaboravljaju na mene". I istog momenta se ugasila.
Nedugo zatim u sobu je ušlo jedno dete.
"Šta je to ?" upitalo je dete. "Trebalo je da gorite do kraja."
I rekavši to, počelo je plakati.
Tada se oglasila četvrta sveća:
" Ne boj se, dokle ja gorim, moći cemo da upalimo ostale
sveće - ja sam NADA, i OSMEH-nula se dečaku."





28/07/2011, 21:42
Istina... Bez nade se ne moze...
A osmjeh moze dusu da ogrije....