Kineski seljak i njegov sin od sve imovine imali su samo jednu kobilu. Jednom prilikom kobila im je pobegla. Njihov komšija je došao i rekao im: - Kakva užasna stvar, da vam kobila pobegne. Seljak je na to odgovorio: Možda. Ja ne znam da li je to zlo ili dobro.
Sledećeg dana kobila se vratila i sa sobom dovela čitav čopor divljih konja. Komšije su se okupile i rekle:- Kakva velika sreća. Tvoja kobila ti je dovela toliko drugih konja. Sada si bogat čovek. A seljak je na to odgovorio: - Možda. Ja ne znam da li je to zlo ili dobro.
Seljakov sin je hteo da ukroti konje i zajahao je jednog.
Ali konj ga je zbacio, on je slomio nogu i ostao hrom. Komšije su rekle
seljaku:
- Užasno je to što ti se desilo. Tvoj sin da ostane bogalj.
Seljak je odgovorio:
- Možda. Ja ne znam da li je to zlo ili dobro. To je život.
Uskoro su vojnici dosli u selo i mobilisali za rat sve sposobne mlade ljude i
uzeli su komšijinog sina, ali seljakovog nisu, jer je bio hrom. Tada je komšija
rekao:
- Mozda više nikada neću videti svog sina. Ali ti si srećan, tvoj sin je pošteđen.
Seljak je opet odgovorio:
- Ne znam da li je to dobro ili zlo. To je život.





15/09/2011, 07:36
Skoro sam se setila te priče, ali ne i detalja. Svakom se verovatno desi da neki loš događaj protumači kao takav, a posle ispadne nešto dobro. Malo nas ljudi stoji na brdu, mnogo više pod brdom.