Dva monaha su lutala šumom kada su naišla na prelepu kurtizanu na obali preplavljenog potoka. Monasi su se zakleli na zavet čestitosti, te je mlađi monah ignorisao ženu i brzo prešao potok. Shvativši da joj mora pomoći, stariji monah je uzeo u naručje i preneo preko vode, a ona mu se osmehnula u znak zahvalnosti. Dva monaha su nastavila svoj put.

Mlađi monah je tiho u sebi besneo dok je iznova i iznova u glavi ponavljao scenu. Što je više mislio, to je postajao besniji, a argument u njegovoj glavi je postajao glasniji ." Zašto, da sam ja uradio takvu stvar, bio bih izbačen iz reda. To je odvratno." Pogledao je u starijeg monaha da vidi da li barem pokazuje kajanje zbog onoga što je uradio, ali je čovek delovao opuštenije i smirenije nego ikada.

Konačno, mladi monah više nije mogao da izdrži. "Kako si mogao to da uradiš?", besno je upitao, "Kako si mogao i da pogledaš tu ženu, a kamoli da je podigneš i nosiš? Zar se ne sećaš našeg zaveta čestitosti?".

Stariji monah je delovao iznenađeno, zatim se osmehnuo s mnogo ljubaznosti u očima.

"Ja je više ne nosim, brate. A ti?"